Neno Belan
Prije bilo kojeg hita, bio je mladić u splitskoj kuhinji koji je tek shvaćao što hoće s gitarom u rukama.
Sam, bez benda iza sebe.
Iz Splita u Zagreb, pa 1995. u Rijeku. Morao je iznova dokazati da može.
„Sunčan dan“. „Vino noći“. „Dotakni me usnama“. „Ponoćna zvona“. Vratile su ga u igru.
1994. pjesma „Mama“ postaje hrvatski kandidat za Eurosong.
Iste 1994. eksperimentira i sa žanrom: „Split Reggae Beat“, maxi-singl koji malo tko pamti.
„Belanovski pop.“
1997. u Rijeci osniva Fiumense. Crveni Gretsch, mediteranske melodije, talijanski belcanto, pjesme koje zvuče kao da su oduvijek postojale.
Od 2013. povremeno nastupa i akustično, s „Mediteranskim orkestrom“ — gudači, mandoline, klapa.
Porina u karijeri koja i dalje traje.
Večeri dalmatinske šansone
Najizvođeniji šansonijer festivala, 2003.–2007. Preko 50 nagrada u dva desetljeća nastupa — nitko u povijesti festivala nije osvojio više.
Klapa More prati ga na pozornici u Šibeniku od 2001.
Tri trenutka
Rijeka snova
Najizvođenija hrvatska pjesma, 2008.
Zar više nema nas
Duet s Massimom. Dva Porina, 2009: najbolji duet i pjesma godine.
Ulicama grada
Drugi Porin za pjesmu godine u karijeri.
Piše i glazbu za dječje kazalište: „Buratino“, „Matilda“, „Čarobnjak iz Oza“.
Ne sam.
Gitare, glasovi, prijateljstva.
2015. surađuje sa slovenskom Alyom na pjesmi „Misunderstandings“, natječe se na EMA-i, slovenskom izboru za Eurosong.
Sustipan, 2018.
Kad publika zna riječi bolje od tebe.
Četrdeset godina, i dalje ista gitara.
Šesnaest Porina, tri desetljeća hitova, i pjesme koje se pjevaju bez razmišljanja jer ih se odavno zna napamet.
Za Nenu.